1

PORODICA

Zaletjela sam se u stranca dok je prolazio, 'O, oprostite mi, molim vas!' bila je moja reakcija.

On je rekao, 'Molim Vas, oprostite vi meni; nisam vas vidio.'

Bili smo tako kulturni, taj stranac i ja. Otišli smo svojim putem i pozdravili se.

Ali kod kuće se pričala drugačija priča, kako smo tretirali svoje voljene, mlade i stare.

Kasnije toga dana, dok sam spremala večeru, moj sin je stao iza mene vrlo tiho.

Kad sam se okrenula, gotovo sam se sudarila s njim. 'Makni mi se s puta!' rekla sam uz viku.

On je otišao, a njegovo malo srce se slomilo. Nisam shvatila koliko sam oštro govorila.

Dok sam ležala budna u krevetu, tihi glas u glavi mi je progovorio, 'Dok si dijelila sa strancem uobičajenu uljudnost, tvoja obitelj koju voliš, bila je povrijeđena. Idi i pogledaj na kuhinjski pod, naći ćeš cvijeće pored vrata. To cvijeće je tvoj sin donio za tebe. Ubrao ih je sam: ružičasto, žuto i plavo. Stajao je vrlo tiho da ne pokvari iznenađenje, nisi vidjela suze koje su ispunile njegove male oči.'

Tada sam se osjetila tako malenom, i suze su mi počele teći niz lice. Tiho sam otišla i kleknula pored njegovog kreveta; 'Probudi se, maleni, probudi se,' rekla sam.

'Jesi li ti ubrao za mene ovo cvijeće?'
Smiješio se, 'Našao sam ih vani, kod drveta. Ubrao sam ih zato jer su lijepi kao ti. Znao sam da će ti se svidjeti, posebno plavi.'

Rekla sam, 'Sine, jako mi je žao što sam se onako ponijela danas; nisam trebala vikati tako na tebe.'

Rekao je, 'O, mama, u redu je. Svejedno te volim.'

Ja sam rekla, 'Sine, i ja tebe volim, i volim cvijeće, posebno plavo.'

OBITELJ

Jeste li svjesni da ako nestanemo sutra, firma za koju smo radili, lako nas uskoro može zamjeniti.
Ali obitelj koju ostavljamo iza sebe osjećala bi gubitak do kraja njihovih života.

I molim te, razmisli, unosimo se u posao više nego u svoje obitelji, zar ne misliš da to nije mudro ulaganje?
Dakle, što je suština priče?

Znaš li što znači riječ obitelj?
FAMILY = FATHER AND MOTHER I LOVE YOU

 

2

Ljudi ulaze u tvoj život s razlogom – na kratko ili za cijeli život.

Kad spoznaš o kojoj se opciji radi, znat ćeš što učiniti za TU osobu…

Kad netko uđe u tvoj život s RAZLOGOM, obično je to stoga DA ti pomogne ispuniti želju.

Došli su it pomoći kroz teškoće, pružiti it ruku I biti ti podrška.

Pomoći it fizički, emocionalno ili duhovno.
Mogu it se činiti Kao DA su poslani do Boga I jesu.

Tu su s razlogom jer ih it TU trebaš.

I, bez DA is nešto pogriješio ili u totalno krivo vrijeme,

Mogu reći ili učiniti nešto DA zaključe vaš odnos.

Ponekad umru. Ponekad odu.

Ponekad te prisile DA zauzmeš stav.

Ono što moramo shvatiti je DA su naše potrebe spoznate, naše želje zadovoljene, njihov posao učinjen.
Molitva koju is poslao je uslišana, a sad je vrijeme DA kreneš Dalje.

Neki ljudi ulaze u tvoj život na kratko jer je na tebe došlo Vrijeme DA dijeliš, rasteš ili učiš.
Donose it iskustvo mira ili DA te samo nasmiju.

Mogu te naučiti nešto što još nikad nisi učinio.

Obično it pruže nevjerojatnu količinu radosti.

Vjeruj, stvarno je. Ali samo na kratko .

Odnosi za CIJELI ŽIVOT uče te životnim lekcijama, Stvarima koje moraš izgraditi DA bi imao čvrstu emocionalnu
Osnovu.
Tvoj je zadatak DA prihvatiš lekciju, voliš osobu I primijeniš sve što is naučio u svim drugim Odnosima I područjima svog života.

Rečeno je DA je ljubav slijepa, Ali prijateljstvo je Pronicljivo.

Hvala it što is dio mog života, Bez obzira jesi li TU za cijeli život ili nakratko.

 

3.

Jedne večeri razgovaraju djed i unuk o aktualnim događajima. Najednom unuk upita djeda:
- Djede, koliko ti imaš godina?
Djed odgovori:
- Da razmislim, rođen sam prije televizije, cjepiva za dječju paralizu, fotokopirnoga aparata, kontaktnim lećama i kontracepcijskim tabletama.
Nije bilo policijskih radara, kreditnih kartica, laserskih zraka. Nisu još izumili klimatske uređaje, perilice, sušilice (rublje su jednostavno prali i objesili sušiti na svježi zrak).
Čovjek nije bio na mjesecu, nisu postojali mlazni avioni. Vjenčao sam se s tvojom bakom i živjeli zajedno, a u svakoj obitelji su bili tata i mama.
Riječ „gay“ je bila poštovanja vrijedna engleska riječ, koja je značila veselog, simpatičnog, zadovoljnog čovjeka, a ne homoseksualca. O lezbijkama nismo uopće čuli, muškarci nisu nosili naušnice.
Rođen sam prije računara, paralelnoga studija i grupne terapije. Ljudi nisu odlazili na preglede, nego ih je liječnik slao prema potrebi na preglede krvi i mokraće.
Do 25. godine starosti sam svakoga muškarca oslovljavao s gospodine, a žene s gospođo ili gospođice.
Golubovi i zečevi su imali svoj par, ne ljudi. Kada je u moje vrijeme gospođa stupila u tramvaj ili autobus, su djeca i mladi požurili ustupiti mjesto (sjedalo). Ako je bila trudnica, su je dopratili do sjedala i ako je bilo potrebno išli za nju kupiti vozovnicu i donijeli joj.
Muškarci su hodali rubom nogostupa, žene uz kuće. Na stepenicama je ženama bila prepuštena strana do ograde, njih se prve propuštalo u dizalo i iz njega, muškarci su im uvije primaknuli stolac kada bi sjedale. Muškarci nisu nikada pozdravljali žene, a da ne bi ustali ako su sjedili. Ustali bi svaki puta kada bi žena ustala pa i samo za trenutak. Muškarci su otvarali vrata automobila ili koja god druga vrata i ženama pomagali skinuti ogrtači.
U moje vrijeme djevičanstvo nije prouzrokovalo rak i takve djevojke su predstavljale krepost obitelji i čistoću za svoje muževe.
Naš život je bio određen s 10 zapovjedi, trijeznim rasuđivanjem, poštivanjem starijih, ponašanje prema zakonu te se ispunjavalo plodnim suživotom s bližnjima i odgovornoj slobodi.
Naučili su nas razlikovati dobro od lošega i da smo odgovorni za svoje postupke i njihove posljedice.
Za brzu hranu smo mislili da je namijenjena ljudima u žurbi.
Ozbiljna veza je značilo da smo u dobrim odnosima s braćom, sestrama i ostalom daljnjom i bližom rodbinom, prijateljima i prijateljicama.
Time sharing je značilo da obitelj ljetuje s drugim obiteljima, a ne da dijeli prostor s neznancima.
Nismo znali za bežični telefon, o mobitelu da i ne govorimo. Nismo slušali stereo snimke, UKV radio, kasete, CD – e, DVD – e, elektronske pisače strojeve, računala, prenosna računala.
Notebook je bila bilježnica.
Satove smo navijali svaki dan. Ništa nije bilo digitalno, ne satovi, kućanski aparati, nisu imali svjetlećih prikazivača. Kada već govorimo o strojevima, nije bilo bankomata, mikrovalnih pećnica, radio – budilica. O videorekorderima i videokamerama da ne govorimo.
Nije bilo instant fotografija u boji, samo crno – bijele, a za razvijanje je trebalo pričekati barem 3 dana. Fotografija u boji također nije bilo.
Kada je na nekom proizvodu pisalo Made in Japan, to je značilo da je loše kvalitete, a proizvoda s natpisom Made in Korea, Taiwan ili Thailand, a pogotovo Made in China nije niti bilo.
Nismo čuli za Pizza – cut ili McDonald's niti za instant kavu, umjetna sladila. U trgovini je bilo moguće kupiti nešto za 10 feninga, oko 5 euro centi.
Sladoled, vozna karta ili osvježavajuće piće stajalo je 10 centi.
Novi automobil je koštao oko 500 eura, ali tko je imao toliko novac?
U moje vrijeme, trava je bila nešto što smo kosili, a ne pušili.
Mi smo bili posljednji koji su bili uvjereni da žena treba muža da bi imala dijete.
Sada mi reci koliko ti misliš da sam star?
- E…, djede. Više od 200 godina !? Odgovori unuk.

Ne, dragi moj, samo pedeset !

 

4.

Zatim smo isfrustrirani kada vidimo da djeca nisu dovoljno stara i mislimo da ćemo biti zadovoljniji kada ona još malo odrastu.
Opet smo isfrustrirani činjenicom da imamo tinejdžere sa kojima trebamo živjeti. Sigurno ćemo biti sretniji kada ih ta faza prođe.
Govorimo sebi da će nam život biti potpuniji kada naš supružnik postane bolje organiziran, kada kupimo novi auto, kada budemo u mogućnosti otići na lijepo putovanje, ili kada odemo u mirovinu.
Jedina istina je da nema boljeg trenutka za sreću od ovog sadašnjeg.
Ako ne sada, kada? Tvoj život će uvijek biti ispunjen izazovima.
Bolje je da to prihvatiš i odlučiš da i pored toga budeš sretan.
Dulje vrijeme nam se može činiti da nam pravi život tek treba početi.
Ali uvijek se nađe neka prepreka na putu, iskušenje kroz koje treba proći, posao koji trebamo dovršiti, vrijeme koje trebamo posvetiti nečemu, računi koje treba platiti. Tek kada sve to riješimo možemo započeti život.
Napokon sam shvatio da su baš te prepreke bile život.
To stajalište pomoglo mi je da vidim da ne postoji nikakav put do sreće.
Sreća JEST put.
I zato uživaj u svakom trenutku.
Prestani čekati dok ne završiš školu, dok ne izgubiš 10 kg, dok ne dobiješ 10 kg, dok se ne zaposliš, dok se ne udaš/oženiš, dok ne otplatiš kuću, dok ne kupiš novi auto, dok ne dobiješ djecu, dok ne odeš u mirovinu, dok ti djeca ne odu iz kuće, do proljeća, do ljeta, do jeseni, do zime, do iduće godine, dok ne umreš… prije nego odlučiš biti sretan.

Sreća je putovanje, a ne odredište.
Nema boljeg vremena za sreću od sadašnjeg.
Živi i uživaj u svakom trenutku!
- Nepoznat autor

A sada razmisli i pokušaj odgovoriti na ova pitanja:
1 – imenuj 5 najbogatijih ljudi na svijetu.
2 – imenuj 5 posljednjih pobjednica za Miss svijeta.
3 – imenuj posljednjih 10 dobitnika Nobelove nagrade.
4 – imenuj posljednjih 10 dobitnika Oscara.
Ne možeš se sjetiti? Prilično teško pitanje, zar ne?
Ne brini se, nitko se ne sjeća toga.
Pljesak brzo utihne!
Odličja skupljaju prašinu!
Pobjednici se brzo zaborave!

Sada odgovori na ova pitanja:
1 – Imenuj 3 učitelja koji su pridonijeli tvojem obrazovanju.
2 – Imenuj 3 prijatelja koji su ti pomogli kada ti je bilo teško.
3 – Navedi nekoliko posebnih ljudi u tvom životu.
4 – Imenuj 5 ljudi s kojima želiš provesti svoje vrijeme.
Ovo su pitanja na koja možeš odgovoriti.
Ljudi koji ti nešto znače u životu nisu “najbolji”, niti najbogatiji, niti su osvojili velike nagrade…
To su oni ljudi kojima je stalo do tebe, brinu se za tebe, koji su bez obzira na sve, uvijek uz tebe.
Razmisli o tome na trenutak.
Život je vrlo kratak!
U koju grupu ti spadaš?
Dopusti mi da ti pružim ruku.
Ti nisi među “najpoznatijima”, već među onima kojih se uvijek sjetim da im pošaljem ovu poruku…
Ne tako davno, na jednim Olimpijskim igrama, devet atletičara, svi sa mentalnim ili psihičkim nedostatkom, stajalo je na startnoj liniji utrke na 100 metara.
Startni pištolj je opalio i utrka je počela. Nisu svi trčali, ali svatko je htio sudjelovati i pobijediti.
Trčali su po trojica, a onda se jedan dječak spotaknuo i pao te počeo plakati.
Ostalih osam trkača su ga čuli kako plače. Usporili su i pogledali za sobom… Zatim su stali i vratili se nazad. Svi do jednoga…
Djevojka sa Downovim sindromom sjela je do njega, zagrlila ga i upitala ga, “Je li ti sada bolje?”
Zatim su sva devetorica, rame uz rame, došetali do ciljne crte.
Svi gledatelji ustali su i zapljeskali. A pljesak je trajao vrlo dugo…
Ljudi koji su to promatrali još pričaju o tome.
Zašto?
Zato što negdje duboko u sebi, svi mi znamo da najvažnija stvar u životu nije naša vlastita pobjeda.
Najvažnija stvar u ovom životu je pomoći drugima da pobjede. Čak i ako to znači usporiti ili izmijeniti vlastitu utrku.

“Svijeća ne gubi svoj sjaj ako pali drugu svijeću.”

 

5.

Roditeljsko pismo

Za vas koji imate roditelje,
Za vas koji ste roditelji,
Za vas koji ste imali roditelje,
Za vas koji znate one koji imaju roditelje
I za vas koji poznajete nečije roditelje.

Dragi sine/kćeri

- Sada još nisam ostario, a kada me budeš vidio takvoga, budi strpljiv sa mnom i pokušaj me razumjeti.

- Ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam odjenuti, budi strpljiv.

- Sjeti se sati, koje sam potrošio, dok sam te tome naučio.

- I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek ponovo, nemoj me prekidati, saslušaj me!

- Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek ponovo, prije no što si utonuo u san.

- Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj. Sjeti se kako sam te morao loviti i izmišljati hiljadu razloga, da bi ti ušao u kadu.

- Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me gledati s podsmjehom na licu.

- Ja sam tebe naučio mnogo stvari: pravilno jesti, pravilno se obući, suočiti se sa životom.

- Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena, da se prisjetim i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati.

- Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to, da sam s tobom i da me znaš slušati.

- Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem. Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne.

- Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku jednako kao što sam je ja pružao tebi, kada si pravio prve korake.

- I ako ti jednom kažem, da više ne želim živjeti, da želim umrijeti, ne ljuti se na mene, jednoga dana ćeš me razumjeti. Jednom ćeš spoznati, da sam ti uprkos svim učinjenim greškama, želio samo najbolje i pokušao sam te pripremiti na putovanje života.

- Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj se bespomoćan, kada me budeš gledao pored sebe takvog. Budi pored mene i pokušaj me razumjeti i pomoći mi tako kao što sam ja pomagao tebi, kada si počeo živjeti.

- Budi mi oslonac, pomozi mi završiti putovanje s ljubavlju i strpljivošću. Vratit ću ti osmjehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek čuvao za tebe.

Volim te sine/kćeri,

Tvoj tata/tvoja mama !!!!

 

6.

Kažu da svaki dan moramo pojesti jednu jabuku, a i jednu bananu... radi kalija.

Također i naranču zbog vitamina C. I obavezno popiti jednu šalicu zelenog čaja (bez šećera za preve nciju dijabetesa) kao i za smanjenje masnoće u krvi...

Svakoga dana moramo popiti dvije litre vode (da, i poslije je ispišati, što udvostručuje vrijeme koje smo do sada provodili u WC-u).

Svakoga dana treba uzeti barem jedan Bioaktiv ili jedan jogurt da biste imali sve dobre bakterije, za koje nitko ne zna što su točno, ali ako se ne opskrbiš s barem milijun i pol tih bakterija, vidjet ćeš vraga.

Svakoga dana jedan aspirin za prevenciju infarkta i jedna čaša crnog vina, također protiv infarkta. I jednu čašu bijelog, za ž ivčani sustav? I jednu čašu pive... ne mogu se sjetiti za što? Ako ih popiješ odjednom, međutim, možeš dobiti moždani udar, ali ne sekiraj se, nećeš ni primijetiti.

Svakoga dana treba jesti balastne tvari. Puno, puno, gomilu balastnih tvari. Potrebno je 4 do 6 dnevnih obroka, laganih, s tim da ne smiješ zaboraviti žvakati svaki zalogaj 42 puta.Tako da ti samo za jelo treba 5 sati...

E da, iza svakog jela trebalo bi oprati zube, tako da zube treba oprati i poslije jabuke, poslije bioaktiva, poslije banana, poslije balastnih tvari i tako sve dok imaš zube u ustima. S tim da ne zaboraviš zubni konac, masažu desni i ispiranje vodicom za usta. Bilo bi dobro urediti kupaonicu, možda staviti unutra CD player ili TV, jer s obzirom na vodu, balastne tvari i zube, provest ćeš puno, puno vremena unutra.

Treba spavati 8 i raditi preko 8 sati, plus 5 za jelo, to je 21.

Ostaje ti 3 sata, ako nije gužva u prometu. Prema statistikama, TV se gleda prosječno 3 sata dnevno. Sada se to više ne može, jer svakoga dana treba hodati najmanje pola sata (savjet: nakon 15 min kreni natrag jer ako ne, pola sata postaje cijeli sat).

Treba njegovati prijateljstva, jer su poput biljaka, treba ih održavati svakodnevno. Pretpostavljam i kada ideš na put?

Između ostalog, moraš ostati informiran, i čitati barem dvoje dnevnih i nekoliko tjednih novina, da bi imao kritički stav...

Seksati se treba svaki dan, ali bez upadanja u rutinu: treba biti inovativan, kreativan i iznova osvajati. Za sve ovo treba vremena. Da ne govorimo o tantričkom seksu.

Treba imati vremena i za dodir s prirodom, pranje poda-suđa-veša, da ne govorimo o tome što sve treba ako imaš kućnog ljubimca ili djecu...

Računica kaže da je za sve to potrebno minimalno 29 sati. Jedina mogućnost koja se nameće je raditi nekoliko stva ri istovremeno: Npr: tuširaj se hladnom vodom i drži usta otvorena... tako ćeš popiti 2 litre vode. Dok izlaziš iz kupaone sa četkicom za zube u ustima, istovremeno se seksaj (tantrički) s partnerom koji istovremeno gleda TV i čita novine dok ti pereš pod.

Ostala ti je jedna ruka slobodna? Nazovi prijatelje! I rodbinu! Popij vino (nakon razgovora s rodbinom će ti trebati). Aaaaajjj! No, ako ti je ostalo dvije slobodne minute, pošalji ovu poruku svojim prijateljima (koje treba pazit kao biljke) dok jedeš žlicu meda, koja je vrlo korisna.

Sada te pozdravljam, jer između jabuke, jogurta, crnog vina, prve litre vode i trećeg obroka s dnevnom dozom balastnih tvari, ne znam više što trebam, ali moram hitno u WC.

7.

Nekada davno je stari Cherokee svome unuku ispričao jednu životnu istinu:

- U nutrini svakog čovijeka vodi se bitka. Kao borba između dva vuka. U nutrini svakoga od nas.

Jedan vuk predstavlja zlo, predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju, samosažaljenje, krivnju, grijeh, srdžbu, inferiornost, laž, lažni ponos, egoizam...

Drugi vuk predstavlja dobro. Predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav, nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrohotnost, srdačnost, darežljivost, istinu, suosjećanje i vjeru.

Mali indijanac se zamisli na nekoliko trenutaka. Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi, te ga zapita:

- Koji vuk na kraju pobijedi?

Stari Cherokee odgovori sa smiješkom na svojem starom licu;

- Pobijeđuje uvijek onaj kojega hraniš ...

 

8. - tu može biti Vaša priča...